Kur'an je Allahova uputa, lijek i putokaz cijelom čovječanstvu do Sudnjeg dana. Milošću Svojom, Uzvišeni Allah nas je počastio slanjem Svoga miljenika, Muhammeda, a.s., i preko njega objavio Svoju Knjigu da bi ljude izveo iz tmina na Svjetlost.
Nijedna knjiga u povijesti ljudskog roda nije u toj mjeri utjecala na čovječanstvo kao što je slučaj sa Kur'anom, niti je ijedna druga knjiga toliko proučavana, istraživana, prepisivana ili učena napamet. Pažnja prema Kur'anu je kod muslimana na najvišem nivou. Njegovi se ajeti uče, slušaju i iznova analiziraju sa najvećom pažnjom. On izaziva stalno divljenje i pobuđuje želju za konstantnim druženjem sa njim. Njegove upute ne presušuju, te kao proljetna kiša bude uspavana ljudska srca, koja nakon napajanja sa njegovog čistog izvora, daju najljepše plodove. On je uputa za one koji lutaju, lijek za bolesne, nada za izgubljene, utjeha za obespravljene...
Poslanik, s.a.v.s., u mnogobrojnim predajama ističe važnost učenja Kur’ana, ali i poučavanja njemu, kao i pridržavanja njegovih smjernica. Onaj ko Kur’an prihvati, on će mu biti vodič na dunjaluku, zaštita u kaburu, te spas i zagovornik na Ahiretu.
Analizirajući predaje Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koje govore o Kur'anu, uočit ćemo da on posebno ističe neke kur'anske sure i ajete, govoreći o njihovim vrijednostima i posebnostima. Ovom prilikom osvrnut ćemo se na posljednje ajete sure El-Bekare, te navesti nekoliko predaja koje govore o odabranosti ovog dijela Allahove Knjige.
Od Nu’mana b. Bešira, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Allah je ispisao Knjigu na dvije hiljade godina prije nego li je stvorio nebesa i Zemlju. Iz nje je spustio dva ajeta kojima je završio suru El-Bekare. U kojoj god se kući prouče tri noći (uzastopno), neće joj se šejtan moći primaknuti.“1
U drugom hadisu kojeg prenosi Ebu Huzejfe, r.a., prenosi se da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: „Dati su mi završeci sure El-Bekare iz riznice ispod Arša."2
Imam Muslim bilježi predaju u kojoj se govori o vrijednostima ovih ajeta i sure El-Fatihe, te se ističe da su one svjetlo koje je dato jedino poslaniku Muhammedu, s.a.v.s. Od Ibn Abbasa, r. anhuma, se prenosi da je rekao: „Dok je Džibril sjedio kod Poslanika, s.a.v.s., čuo je neku škripu pa je podigao glavu i rekao: - To je od nebeskih vrata koja su se otvorila danas, a nikada prije se nisu otvorila. Kroz njih je prošao melek. Taj melek je sišao na Zemlju, a do danas nikada nije silazio na nju. Melek je došao, nazvao selam i rekao: - Raduj se zbog dva svjetla koja su ti data, a koja nisu data nijednom vjerovjesniku prije tebe. To je Fatiha i završetak sure El-Bekare. Svaki harf koji proučiš i njih bit će ti dat."3
Učenje ovog dijela Kur'ana naročito se preporučuje navečer. U tom smislu prenosi se od Ibn Mes'uda, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko noću prouči posljednja dva ajeta sure El-Bekare, dovoljan su mu."4
Imam Hakim u svom Mustedreku bilježi predaju, za koju kaže da je sahih prema uslovima Buharije, od Ebu Zerra da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Allah je završio suru El-Bekare sa dva ajeta koja mi je dao iz riznice ispod Arša. Naučite ih i poučavajte njima vaše žene i djecu. Ta dva ajeta su: namaz, Kur’an i dova."5
Pojašnjavajući dio hadisa i kojem se kaže ovi ajeti namaz, Kur’an i dova, hfz. dr. Halil Mehtić, kaže: „Riječi kojima se opisuju posljednji ajeti Bekare: namaz, Kur’an i dova ukazuju na njihovu sveobuhvatnost. Klanjač ih uči u namazu, učač u svome učenju Kur’ana, a molilac njima upućuje svoju dovu. Time se vjernici stimuliraju na njihovo učenje u namazu, na učenje u Kur’anu i učenje u formi dove."6
1 Tirmizi, 3056.
2 Hakim u Mustedeku, hadis br. 2067.
3 Muslim: hadis br. 254/43
4 Buharija, hadis br. 5009.
5 Hakim u Mustedreku: hadis br. 2066.
6 Mehtić, Halil, Vrijednosti učenja Kur’ana, Islamski pedagoški fakultet, Zenica, 2010, str. 209.
Autor: mr. hfz. Adnan Srebrenica
